
Tricycle trauma, Teatar Cirkus Punkt Jeka (Hrvatska/Croatia)

Autorice: Ivana Pedljo i Lidija Kraljić
Majstor tehnike, tona, svjetla, autor glazbe: Jasmin Dasović
Kostimografkinja: Karmen Perković
Scenski tehničar Nikola Brkić
Suradnica za pokret: Lucija Romanova
Tehnička potpora: Maxime Weinmann, Mario Fudurić, Marko Delić
Dizajner plakata; Lovro Škiljić / Biblical Violence Illustrations
Hitne intervencije: Tomislav Crnković, Marijana Matoković
Fotografi: Josip Bolonić, Ivan Marenić
Posebne zahvale Damiru Bartolu Indošu
Produkcija Tricycle Trauma, Teatar Cirkus Punkt, Kazalište u Močvari-KUM
Jeka je neverbalna predstava sa suptilno zlokobnom atmosferom, koja prikazuje kaos egzistencijalne prirode, nestabilnost naizgled čvrstih oblika i inherentnu besmislenost materijalnog univerzuma.
Predstava je ukorijenjena u ideji da je svekoliko postojanje na rubu da sklizne u neočekivanu propast i noćnu moru, polazeći od ideje Thomasa Ligottija da se „Od užasa (postojanja) možemo sakriti samo u samom srcu užasa. „ Predstava je inspirirana horor fikcijom Thomasa Ligottija i radom Davida Lyncha, s posebnim naglaskom na Twin Peaks.
Dominantni motiv Jeke je udvajanje. Je li to jedna udvojena žena u crvenoj haljini i elegantnim crvenim cipelicama na petu, ili su njih dvije?; crveno i crno u sjeni ili odrazu, međusobna jeka?
Mistična i poetična, uzbudljiva, zaigrana i vješta Jeka ostavlja dojam bivanja ovdje i onkraj; supostojanje s obje strane ogledala čije se staklo muti.
— Maja Đurinović.
Authors: Ivana Pedljo and Lidija Kraljić
Technical, sound and light master, music composer: Jasmin Dasović
Costume designer: Karmen Perković
Stage technician: Nikola Brkić
Movement consultant: Lucija Romanova
Technical support: Maxime Weinmann, Mario Fudurić, Marko Delić
Poster designer: Lovro Škiljić / Biblical Violence Illustrations
Emergency interventions: Tomislav Crnković, Marijana Matoković
Photographers: Josip Bolonić, Ivan Marenić
Special thanks to: Damir Bartol Indoš
Production: Tricycle Trauma, Teatar Cirkus Punkt, Kazalište u Močvari (KUM)
Jeka (Echo) is a non-verbal performance with a subtly ominous atmosphere, portraying the chaos of existential nature, the instability of seemingly solid forms, and the inherent meaninglessness of the material universe.
The performance is rooted in the idea that all existence teeters on the edge of unexpected collapse and nightmare, drawing from Thomas Ligotti’s notion that “we can only hide from the horror (of
existence) in the very heart of horror.”
The piece is inspired by the horror fiction of Thomas Ligotti and the work of David Lynch, with particular emphasis on Twin Peaks.
The dominant motif of Jeka (Echo) is doubling. Is it one woman doubled — in a red dress and elegant red high-heeled shoes — or are there two of them? Red and black, in shadow or reflection, an echo of one another? Mysterious and poetic, thrilling, playful, and skillful, Jeka evokes a sense of being both here and beyond — a coexistence on both sides of the mirror, whose glass is beginning to blur.
— Maja Đurinović






