Stručni žiri u sastavu Tanje Vrvilo, Nataše Govedić i Luke Mihovilovića, nakon
odgledanog programa 30. međunarodnog kazališnog festivala PUF, nagradu KAPLJA
(nagovještaj osvježenja) dodjelio je čak trima izvedbama. Razlog tome je svjesno njegovanje
nekolicine „mladica“, zametaka, sjemenki, umjetničkih inicijativa ili impulsa autorske
originalnosti prikazanih na PUF-u, a u kojima vidimo i samostalnu vrijednost i veliki potencijal
daljnjeg razvoja. Upravo je na nezavisnoj sceni važno raditi na kontinuitetu i nadogradnji
početnog impulsa, zbog čega ističemo da nagradu KAPLJA doživljavamo kao „razvojnu“ i
obvezujuću za umjetnika.
Prvu nagradu KAPLJA dobivaju Vasja Šumonja i Luna Vojnović za performativni
koncept izložbe „Sisi vrati se!“ ili fotografsko vrednovanje mačje rezistentnosti na sve vrste
političkih pritisaka, okrutnosti i bezdušnosti. Životinja u kulturnom prostoru donosi sa sobom
dostojanstvo nepokorenosti i samosvojnosti, uspostavljenog fotografskim jezikom. Sisi je
nadimak slavne austro-ugarske kraljice, ali i ime mačke na fotografijama, dok serija epiteta
objavljenih uz mačje portrete („tvrdoglava, svoja, graciozna, pametna“) uspostavlja vrijednost
mačjeg života kao suverenog umjetničkog subjekta. Njegovanje tradicije trajnog „životinjskog
programa“ PUF-a svakako je nešto što bismo voljeli vidjeti i na nadolazećim selekcijama
festivala.
Drugu nagradu KAPLJA dobiva španjolska umjetnica Macarena Recuerda za „The
Watching Machine“ – električno kazalište koje priziva optičke iluzije i senzorij snova teatralnih
atrakcija ranog filma Segunda de Chomóna ili, bolje rečeno, prešućene filmašice i glumice
Julienne Mathieu, njegove partnerice. Trik-svjetla „Stroja za promatranje“ njegove su
mikrofonske oči i usta te istodobno oči i usta izvođačice, ali u zrcalnoj levitaciji mašinske vizije
oni su ionako jedno ili više. No, to još nije machinima, to je još uvijek machianima! Istraživački
princip preokretnog spektakla postaje izvedbena rutina hvatanja prijateljskog zrcaljenja na tragu
aktivnosti posthepeninga, točnije organizacija promatranja je instruktivna, a zrcalna projekcija
mikrofonskog svjetla stroja za promatrače čudesna. Šireći zrcaljenja od tehnika promatranja
moderniteta 19. stoljeća do suvremenih praksi détournementa za izmještanja funkcija stroja i
tijela, Macarena Recuerda nas podsjeća da su strojevi za slike naši, a ne tehnički: zato što je
vjetar visoko, zato što je nebo plavo.
Treću nagradu KAPLJA dobivaju umjetnici Branko Gulin te Marjan Sinošić i Debora
Trusgnach iz Gradske radionice Pula za vizualno-performativnu instalaciju „Duhovi prirode
uzvraćaju udarac!“. Na praznim mjestima posjećenih stogodišnjih stabala na pulskom šetalištu
Giardini suprotstavljena su tri totema, svaki sa svojim ranama i prizivanjem velikog simboličkog
stabla života u kome su ljudi, životinje i stabla trajno i neraskidivo povezani. Etika brige za stablo
kao punopravnog građanina grada Pule i estetika ritualnog upozoravanja ne samo na ekološku,
nego i društvenu „nultu vrijednost“ stabala, kao i na potrebu maksimalne zaštite biookoliša koji
nastanjujemo, čini nam se trajnim prioritetom ovog festivala, kao i sjajnom smjernicom za daljnje
istraživanje u sklopu PUF-a.
Nagradu VJETAR za istraživačke dosege dobiva performans “REDACTED” Igora
Zenzerovića koji se strateški poslužio egidom profesionalnog naslova i imena Siniše Labrovića
da svoju publiku „otme“ slavnom performeru i izloži namjerno pojačano kaotičnoj automobilskoj
vožnji. Zenzerović osobno provodi svoju publiku suvremenim pulskim ulicama, ali i građanskim
paranojama i pseudoindoktrinacijama različitih teorija zavjere, otvarajući problem migranta u
našem kolektivnom prtljažniku. Izvedbeno „pucanje od bijesa“ ili eksplozivnu dimenziju
komentiranja ratne i eksploatatorske strane naše zbilje, Zenerović izvodi u ključu pojačavanja
svijesti sudionika performansa o manjku brige za „vlastiti volan“, namjerno kontrastiranu lažnoj
brizi vozača (centralnog izvedbenog pripovjedača) za svjetska žarišta konflikta. Mala vožnja
otkriva mnoge dimenzije naših mikropsihotičnih ponašanja, kao i stalne socijalne mikroagresije,
točno ih locirajući u tobožnju „normalnost“ naše svakodnevice.
Nagradu OBLAK za cjelovito scensko promišljanje dobiva predstava “The Island!” češke
skupine Burkicom i koreografkinje Jane Burkiewicszove. Riječ je kritici eskapističkog aspekta
sanjarenja o bijegu na utopijski otok, posebno o kritici kolonijalnog osvajanja stalno novih
egzotičnih lokacija kako bi se eksploatirala njihova ekonomska dobra i ljudski kapital. Uz
virutozno razrađen scenski prostor i majstorski osmišljenu koreografsku izvedbu, predstava
postavlja pitanje jesmo li u stanju prekinuti soju milenijsku pohlepu za stalno novim stjecanjem
„rajeva“ i umjesto toga izgraditi nove modele društvene brige za paklove koje ostavljamo za
sobom. I plesno i redateljski i scenografski i kostimografski riječ je o pomno promišljenom i
razrađenom kazališnom djelu, koje ni u jednom trenu ne moralizira i ne docira, ali udara u sva
mjesta našeg društvenog licemjerja i kroničnog pomanjkanja ekološke odgovornosti. To nije
samo ekološka budnica, nego i kompleksna kazališna studija čovjeka kao predatorske životinje,
okrutne i prema primjercima vlastite vrste, baš kao i prema svim drugim vrstama. U isti mah, to
je i brehtijanska predstava o tome da se potrebno probuditi iz raznih vrsta političkih hipnoza,
prema kojima kapital uvijek ima prednost nad čovjekom.
Nagrada MUNJA ove godine nije dodijeljena.
